Na jedrima o pomorskoj baštini sjevernog Jadrana

Replika Vrbničkog Jedrenjaka

Obnovljena Jedrilica Prona Ena Na Području Žurkova

Obilaskom Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka, CTK Rijeka i članovi Kluba 50+ otvorili su novu sezonu projekta Upoznajmo svoj grad da bi ga više voljeli. Građani su posjetili izložbu svjetskog i državnog natjecanja brodomaketara. Viši kustos Nikša Mendeš održao im je predavanje o razvoju pomorstva na Jadranu od najstarijih vremena.

Tog sparnog i kišovitog poslijepodneva, posljednjeg petka u mjesecu rujnu, pedesetak posjetitelja okupilo se ispred historicističke Guvernerove palače. Među osobama treće životne dobi bili su rijetki roditelji s djecom. Pet minuta nakon 17 sati skupina se uputila prema Mramornoj dvorani, prošavši kroz atrij ispunjen staklenim vitrinama sa zadivljujućim najraznovrsnijim maketama brodova.

Nakon što su se posjetitelji ugodno smjestili u svečanoj Mramornoj dvorani, zidova ukrašenih impresivnim ogledalima, a s čijeg stropa se elegantno spuštaju masivni, bogato okićeni lusteri, Nikša Mendeš, jedini zaposlenik Muzeja zadužen za Pomorski odjel, počeo je iscrpno predavanje o razvoju pomorstva na Jadranu, s naglaskom na jedrenjačku plovidbu. Nekoliko uvodnih rečenica posvetio je zgradi Muzeja koja je, od 1896. kada je izgrađena, kroz povijest imala različite funkcije. Mnogi riječki muzeji bili su zasebno organizirani: Sušak je imao svoj Muzej grada, u Rijeci je djelovao Gradski historijski muzej prije 2. svjetskog rata, da bi nakon završetka rata došlo do ujedinjavanja muzejskih institucija, te od 1961. muzej ima naziv Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja. Pomorski, kulturnopovijesni, arheološki i etnološki odjeli sadrže brojne zbirke, pretežno regionalnog karaktera, a prezentiraju se izložbama i brojnim predavanjima.

Kronološki prikaz razvoja brodova na Jadranu počinje uz nezgrapan crtež broda s otoka Hvara iz 3. tisućljeća p.n.e. Stoljeća nakon obavijena su velom tajni s obzirom da ne postoje nikakvi materijalni dokazi o plovilima i pomorskom razvoju. 8. st. p.n.e. obilježava dominacija naroda Ilira i Liburna koji su gospodarili istočnom obalom Jadrana, sve do otoka Krfa. Liburni su bili izrazito pomorski narod, orijentirani na more u trgovačkom i vojnom smislu, a poznato je da su suparnicima, kasnijim grčkim doseljenicima i Rimljanima, vojnom organizacijom utjerivali strah u kosti. Liburni su proizveli jedan od najmoćniji ratnih brodova, koji je po imenu naroda dobio ime liburne. Rimljani su od protivnika preuzeli dijelove i konstrukciju broda, te stvorili slična ratna plovila koja su dodatno opremili i ojačali da bi osigurali što uspješniji ratni ishod. Karakteristika njihovih brodova bili su željezni kljunovi na pramčanom dijelu koji su služili probijanju neprijateljskih brodova. U 1. st. n.e. rimska vlast je usavršila plovila do krajnjih granica. 31. g. odvila se pomorska bitka između Marka Antonija i Oktaviana u koju je bila uključena i poznata egipatska vladarica Kleopatra. Specifičnost tog vojnog okršaja bila je upotreba nadaleko poznatih liburna. U kasnijim razdobljima Rimsko Carstvo se usmjerilo na gradnju specifičnih galija s tri reda vesala, tzv. trirema, na kojima su veslali robovi. Od rimske vladavine do 18. st. i kasnije na Jadranu dominiraju galijuni. U starom srednjem vijeku pojam označava isključivo brodove na vesla, ponekad i bez jedara, a nakon 16. st. velike trgovačke brodove na jedra građene većinom u zemljama zapadne Europe. Takva linijska plovila su se gradila namjenski, za dalju trgovinu od Europe prema Novome svijetu, te za prijevoz prvih velikih kolonija iseljenika. Jedan od primjera je galija Luja XIV. izložena u atriju Guvernerove palače iz razdoblja druge polovice 17. i početka 18. st. Riječ je o reprezentativnoj galiji na vesla koja se najvjerojatnije koristila prilikom svečanosti i ratnih pohoda.

Prije nego je gospodin Mendeš nastavio izlaganje o razvoju brodova u novom vijeku, posjetiteljima je skrenuo pozornost na crteže i replike prizora brodova prnađene na građevinama u našem kraju. Na otoku Krku, u mjestu Vrbniku, pronađen je prekrasan primjer prikaza broda iz 13. st. koji je kasnije postao poznat pod imenom krčki jedrenjak, a nalazio se na crkvici Sv. Jurja. Originalni crtež se danas jedva raspoznaje, a zahvalnost za njegovo otkriće dugujemo pokojnom istraživaču Branku Fučiću koji je između ostalog napisao i prve radove na temu krčkoga jedrenjaka. U okviru izložbe Jedra kvarnera, na drugom katu Palače predstavljena je replika toga značajnoga grafita. Riječ je o brodu bačvastoga oblika, s dva jarbola i latinskim jedrima, karakterističnom za naša mora i zemlje zapadne Europe, tzv. naveu. Takva vrsta plovila je bila građena sa svrhom prijevoza što veće količine tereta, a imala je i dovoljno prostora za smještaj posade.

Razvoj trgovačkih ruta i trgovine neovisno o stalnom odvijanju ratova i sukoba, doveo je do izgradnje većih, modernijih ratnih brodova. Zemlje zapadne Europe: Francuska, Velika Britanija, Nizozemska, počele su graditi brodove radi proširenja teritorija na druge kontinente. Jadran je u srednjem vijeku, nakon pada Zapadnog rimskog carstva, od 7. st., pogotovo stvaranjem Bizantskog carstva i srednjovjekovne hrvatske države nastavio tradicionalnu gradnju brodova. Šezdesetih godina prošloga stoljeća na području grada Nina otkriveno je nekoliko primjeraka ranosrednjovjekovnih hrvatskih galija, tzv. kondura, koje se nastavljaju na tradiciju rimskih brodova.

U razvijenom srednjem vijeku, od 13. st., sve se više koriste jedra, s obzirom da putovanja postaju sve udaljenija i dugotrajnija. Jača potreba razvijenih zemalja za ekspanzijom u nove teritorije i širenjem slave i moći. Tijekom srednjeg vijeka brodograditelji ne poznaju klasično kormilo, pa su otprilike do 13. st., na krmama postojala tzv. velika vesla s lijeve i desne strane koja su pokretala brodove i omogućavala dodatno manevriranje. 13. i 14. st. obilježava napredak tehnologije, izum kormila i magnetnog kompasa, te razvija prvo značajnije brodsko naoružanje, primjerice topovi. Tek u 14. i 15. st. javljaju se novine u smislu navigacije, kompasa, prvih pomorskih karata i modernijeg naoružanja.

Najveća ekspanzija razvoja jedrenjaka na sjevernom Jadranu odvija se od kraja 17., početkom 18., a posebice 19. st., u vrijeme slabljenja moći Venecije i jačanja utjecaja Habsburške monarhije. Do sredine 19. st. Habsburška monarhija je bila jaka kopnena sila sa snažnom vojskom, inferiorna u pomorskom smislu. Širenje nove politike prema pomorstvu počelo je 1729. kada je Austrija poslala svog inspektora da prouči uvjete za stvaranje prvog, jačeg brodogradilišta u riječkome bazenu. Car također dolazi u izvidnicu, te nakon otvorenja brodogradilišta, oko 1730. godine počinje intenzivna izgradnja prvih austrougarskih ratnih fregata  kao simbola političke moći. Krajem 18. i početkom 19. st. Austrija i dalje neometano ulaže u mornaricu. Nakon pada francuske vlasti u sjevernom Jadranu, Austrija jača ratnu mornaricu da bi pokazala svijetu da nekadašnji Golfo di Venezia, nekadašnji naziv za Jadransko more, jest austrijska zona interesa. Bečim kongresom 1815. pod austrijsku vladavinu potpada područje od Istre do Boke Kotorske, čime Austrija dobiva prevlast nad istočnim dijelom Jadrana. 1866. godine pobjedom nad talijanskom mornaricom kraj Visa, Austrija daje posljednji udarac talijanskim interesima na Jadranu. Jedno od glavnih imena stvaranju austrijske pomorske nadmoći u Jadranu je admiral Tegetthoff po kojemu su kasnije nazvani austrijski ratni brodovi, te prvi istraživački brod za arktičku ekspediciju kojim su otkriveni otoci Zemlje Franje Josipa. Od dvadeset i četiri člana posade, trinaest mornara je bilo sa naše obale Jadrana: Cresa, Bakra, Voloskoga i Hvara. Cilj ekspedicije nije bio otkriti Sjeverni pol, već otploviti što dalje prema Beringovu prolazu. Nažalost, radi jake zime, taj pothvat nije bio ostvariv, ekspedicija je zaustavljena kraj Norveške, a nakon gotovo devedeset dana veslanja u pomoćnim čamcima, mornare je spasio ruski ribarski brod.

Usporedo s razvojem vojne mornarice, Austrija je ulagala i u trgovačku što je bilo u skladu s interesima naših ljudi. Svi brodovi su morali imati istaknutu državnu zastavu Austrougarske mornarice, ali nije postojala službena zabrana isticanja hrvatskih obilježja, pa su brojni brodovi imali hrvatsko nazivlje. Devedesetih godina 19. st. pojavljuju se prvi brodski dnevnici pisani na hrvatskom jeziku. Jedan od prvih kapetana koji je dnevnike pisao na hrvatskom jeziku, za razliku od dotad uvriježenog talijanskog, bio je kapetan Branko Širola iz Hreljina, čiji se originalni dnevnici danas nalaze izloženi u Muzeju.

Viši kustos se u izlaganju kratko osvrnuo i na značaj Pomorske škole u Bakru, koja je 1917. godine dobila status akademije, a početkom 20. st. pada pod upravu Zemaljske vlade u Zagrebu, čime su preporodne inicijative naišle na uporište i u pomorskoj službi. Najznačajniji školski brodovi su parobrod Margita s kraja 19. st. i jedrenjak Vila Velebita sagrađen u Njemačkoj i dovezen u Bakar 1908. godine.

Neizbježan dio predavanja bila je i povijest Riječke luke. Do sredine 19. st. glavna riječka luka bilo je malo pristanište, nekadašnje ušće Rječine. Od druge polovice tog stoljeća počinju intenzivni planovi za širenje luke prema zapadu, te Rijeka, kao pandan austrijskom Trstu, postaje početkom devedesetih godina glavni centar tadašnjeg mađarskog dijela Monarhije. Gradnjom sušačkoga bazena grad poprima lučke konture i počinje primati parobrode veće od dotad uobičajenih malih jedrenjaka. Početkom 20. st., stvaranjem nove lučke uprave, Rijeka postaje centar ovog dijela Monarhije u iseljeničkom smislu. Od 1903. do 1914. godine preko Rijeke se iselilo više od 300 000 putnika, uglavnom iz središnje Europe prema Americi. Taj pothvat je, između ostaloga, uspješno ostvaren i zahvaljujući stranim kompanijama koje su našle interes u našem gradu. Brodovi su dvaput mjesečno plovili iz Rijeke prema New Yorku i obratno, a putovanje je u prosjeku trajalo 15 do 18 dana. Linija Rijeka - New York trajala je sve do početka 1. svjetskog rata, da bi oko 1920. bila potpuno ukinuta.

Na modernizaciju i pojavu inovativnih parobroda vlasnici jedrenjaka nisu gledali blagonaklono, već s podsmjehom. Sredinom osamdesetih godina 19. st. u Rijeci je izgrađen posljednji jedrenjak za prekooceansku plovidbu, a još su i početkom 20. st. u upotrebi bili brodovi na jedra duge plovidbe. Dakako, napredak nije bilo moguće zaustaviti, naročito nakon što je željeznica u Rijeci ubrzala protok roba. Kopneno-pomorske veze su bile toliko sjedinjene da jedrenjaci više nisu mogli odgovarati modernim zahtjevima. Slom jedrenjačke plovidbe bio je neizbježan. Jedrenjaci su više tisućljeća bili dominantno brodovlje na Jadranu. Jadransko more, iako na prvi pogled rubno more, u pomorskom i političkom smislu predstavlja puno više. U posljednja tri turbulentna stoljeća, Jadran je bio od bitne važnosti za sve zemlje koje nisu imale izlaz prema zapadnoj Europi. Smatrale su, ako gospodare tim morem, da su im svi putovi otvoreni prema Egejskom moru, zapadnom Sredozemlju i Atlantskom oceanu. Stoga ne čudi činjenica da su se brojne bitke odigrale upravo u našem Jadranu.

Guvernerova palača i jedrenjaci svijeta

Nakon iscrpnog i zanimljivog predavanja građani su razgledali izloške Svjetske izložbe brodomaketara predstavljene u prostranom atriju Palače. Izložene makete su primjerci stvarnih brodova, izgrađene po originalnim nacrtima u zadanom omjeru. Specifičnost natjecanja, u kojem je sudjelovalo 16 reprezentacija, je da medalju ne dobiva samo jedna najbolja maketa, već sve koje dobiju dovoljan broj bodova za osvajanje određenog ranga. Izložba nudi značajan dio pogleda na pomorstvo od 15. do 20. stoljeća, a među izloženim maketama nalaze se i one svjetski poznatih brodova, kao što su britanski Victory i švedska Vasa. Građani su imali prilike vidjeti fascinantne umanjene kopije parobroda, motornih brodova, brodova na jedra i vesla, remorkera, galija, trabakula, fregata, kruzera, te vikinških, ratnih, teretnih, ribarskih i prekoocanskih plovila. Izložene su bile i makete od papira, a sigurno su najveće divljenje izazvali brodovi u bocama koji se izrađuju dugačkim pincetama. Saznali smo da je maketa broda bolja što je uže i duže grlo boce.

Obilazak Guvernerove palače priveo se kraju posjetom izložbi Jedra Kvarnera što je na drugom katu zgrade otvorena 2011. godine povodom Međunarodnog dana muzeja. Mnoštvo izložaka: pojasevi za spašavanje, pomorske karte, makete i slike brodova, portreti kapetana i brodovlasnika s ovoga područja, brodske škrinje, sekstanti, kronometri, megafon, brzinomjer, brodski ormarići, ljestve, drvene skulpture pulena u liku žene i muškarca, grafike i popratni edukativni sadržaji, daju povijesni pregled razvoja brodarstva i brodogradnje na prostoru sjevernog Jadrana, od kasne antike do kraja 19. stoljeća. Na izložbi je prikazan i gipsani odljev/replika krčkog jedrenjaka iz Vrbnika koji će uskoro možda postati i original s obzirom da je izvornik na crkvici u izrazito lošem stanju. Veliku zainteresiranost građana privukla je restaurirana sportska jedrilica iz tridesetih godina prošloga stoljeća pronađena na području Žurkova, danas obnovljena, lakirana, s pripadajućim originalnim jedrom, postavljena u najvećoj izložbenoj prostoriji. Zanimljivost postava čini i maketa jedrenjaka Splendido. Riječ je o prvom jedrenjaku koji je oplovio svijet pod austrijskom zastavom, a sagrađen je u Rijeci 1850. godine. Njegovo putovanje je trajalo sedam godina i obilježilo ga je niz nesreća: od napada gusara, tajfuna, do dezerterstva posade. Brodom koji se vratio u Trst mjesec dana prije austrijske fregate Navarre, upravljao je kapetan Ivan Visin iz Boke Kotorske. Tim je pothvatom Visin postao prvi austrijski kapetan koji je oplovio cijeli svijet, a u zasluge je dobio počasnu zastavu s natpisom Merito navali.

Gotovo dvosatni obilazak Guvernerove palače prošao je u veselom i edukativnom ozračju. Građani, su kao i uvijek do sada pomno pratili predavanje, te naknadno postavili brojna pitanja. Pojedinci se nisu libili ni upadanja predavaču u riječ, čime su potvrdili da su željni novih znanja o pomorskoj i povijesnoj baštini sjevernog Jadrana, te da se ovakvi projekti trebaju i dalje podržavati i provoditi.

Autor: 
Alida Lešnjaković